Tema 2 Inovativna i održiva prometna rješenja

Izvor: https://www.avaesen.es/think-tank-smart-cities/

Usluga koja korisnicima omogućuje planiranje, rezerviranje i plaćanje raznih usluga mobilnosti putem digitalnog kanala. Ključni koncept iza MaaS-a je ponuditi putnicima rješenja mobilnosti na temelju njihovih putnih potreba i podrazumijeva promjenu u načinu prijevoza bazirajući se na održivim oblicima prijevoza.  

Izvor: www.uitp.org

Odnosi se na niz malih, laganih vozila koja dostižu brzine do ispod 25 km/h (15mph) i kojima direktno upravljaju korisnici. Vozila mikromobilnosti uključuju bicikle, električne bicikle, skutere, električne skutere i druga vozila osobne mobilnosti.

           

Poslovni modeli za nove usluge mobilnosti

Nova usluga mobilnosti kratkoročnog najma (auto/moto/skuter) gdje ih ljudi iznajmljuju na kraće vrijeme, najčešće na sat vremena. Kompanija (s ciljem ostvarivanja dobiti) opskrbljuje svoj vozni park na određenim točkama u gradu, a korisnici koriste svoje pametne telefone kako bi pronašli najbliže dostupno vozilo. Primjeri kompanija u Europi za dijeljenje automobila (Car2Go, Emov, Zity), moto dijeljenje (Acciona, Blinkee, Coup, eCooltra, Yego) i dijeljenje skutera (Lime, Link, Dott). Vozila su uglavnom električna i u uporabi su u velikim gradovima.  

Jedna vrsta dijeljenja jednog automobila koja prikuplja zajedničke vožnje putnika koji idu s iste početne točke ili do iste završne točke. Uključuje zajedničko korištenje vozila, tzv. Carpooling (mogu se naći na stranicama kao što su Carpooling.com, Bla Bla Car, Liftshare), fleksibilno zajedničko korištenje vozila, dijeljenje kombija (kao što je WSDOT) i P2P (peer-to-peer) dijeljenje vožnje, gdje je Uber najkarakterističnija shema.

Usluga mobilnosti koju uglavnom organiziraju lokalne neprofitne organizacije ili javne agencije i koja omogućuje pristup biciklima za putovanja na kratke udaljenosti. Dijeljenje bicikala evoluiralo je od jednostavne sheme u kojoj su bicikli bili dostupni javnosti za posuđivanje i vraćanje na bilo koju od lokacija, do naprednijih (inteligentnijih) shema u kojima korisnici preuzimaju bicikl na bilo kojem pristaništu/lokaciji koristeći svoje kreditne ili debitne kartice, i/ili mobitel. U Europi su poznati Call-A-Bike i Nextbike te širom svijeta Mobike. Ova vrsta dijeljenja bicikala uključuje jednostavniju infrastrukturu i vjerojatno će dovesti do smanjenja troškova implementacije. Osim toga, pruža fleksibilnost za podršku iznajmljivanja bicikala na više lokacija unutar određenog područja, na taj način bolje ispunjavajući potrebe putnika i bolje odgovara MaaS sustavu.

Inovacije i održivi prijevoz

Inovacije u uslugama mobilnosti pridonose održivosti prometa u smislu da se smanjuje broj automobila pa se troši manje energije i proizvodi manje emisije CO2.

Sa stajališta održivosti, gleda se koja bi usluga bila “zelenija”. U sljedećoj tablici prikazane su prednosti i nedostaci različitih MaaS sustava: 

MaaS Prednosti Nedostaci

(Auto/moto/skuter)-dijeljenje

  • Smanjenje broja vozila
  • Fleksibilnost voznih redova
  • Prijevoz od vrata do vrata
  • Potrošnja energije i proizvodnja emisija CO2
  • Poznavanje transportnog informacijskog i kontrolnog sustava (TICS – transport information and control systems)
  • Ograničena dostupnost
  • Nije dostupno u svih područjima

Dijeljenje vožnje

  • Smanjenje broja vozila
  • Fleksibilnost voznih redova
  • Prijevoz od vrata do vrata
  • Smanjenje troškova
  • Potrošnja energije i proizvodnja emisija CO2
  • Poznavanje TICS-a
  • Ograničena dostupnost
  • Nepoznati vozač
  • Osjećaj nesigurnosti

Dijeljenje bicikala

  • Smanjenje broja vozila
  • Fleksibilnost voznih redova
  • Prijevoz od vrata do vrata
  • Nema emisija CO2
  • Zdravlje
  • Poznavanje TICS-a
  • Ograničena dostupnost
  • Ovisnost o vremenskim uvjetima
  • Nije prilagođeno za putovanja srednje i duge udaljenosti 
  • Znojenje

Prijevoz za sve

Pristupačnost je još jedan aspekt koji treba uzeti u obzir u aspektu inovacije i društvene održivosti u javnom prijevozu. To mora biti glavna točka kako bi se promovirao javni prijevoz koji je namijenjen svim ljudima. Stoga autobusi i vlakovi imaju platforme kako bi se osobama sa smanjenom pokretljivošću olakšao ukrcaj. Također, uglavnom sav javni prijevoz ima posebne odjele/osoblje za pomoć pri ukrcaju. Nova inovativna, socijalna i održiva prometna rješenja moraju biti potpuno dostupna kako bi javni prijevoz bio inkluzivniji i kako ljudi ne bi imali osjećaj da su drugačiji od drugih.