Koncept integriranog prijevoza uključuje kombiniranje različitih modova prijevoza kako bi se maksimizirala jednostavnost i učinkovitost za korisnika u smislu vremena, troškova, udobnosti, sigurnosti, dostupnosti i praktičnosti. S obzirom na broj uključenih varijabli i različite tehničke i operativne kapacitete svakog prometnog sustava, dobra integracija je važna za razvoj učinkovitog sustava javnog prijevoza u kojem postoji komplementarnost.
Ukratko, radi se o koordinaciji infrastrukture i planiranja kako bi se osigurao kontinuitet veza između npr autobusa i željeznice. Umjesto da se natječu jedan između drugoga, modovi prijevoza bi se trebali međusobno nadopunjavati. S operativne točke gledišta, to može uključivati integraciju prodaje karata i cijena karata kako bi se omogućio lakši transfer putnika, itd.
Integrirani sustav javnog prijevoza trebao bi pridonijeti:
Izvor grafikona: UPV
Preporučena dodatna literatura: http://www.madrid.org/bvirtual/BVCM006209.pdf
1- Sredinom 19. stoljeća, zajedno s industrijskom i prometnom revolucijom, dogodila su se prva komercijalna putovanja i povećanje osobne mobilnosti. U to vrijeme izdane su prve prijevozne karte u papirnatom i kartonskom formatu za kontrolu korištenja i plaćanja usluge kočija, vlakova i tramvaja
2- Krajem 19. stoljeća, stvaranjem prvih prijevozničkih kompanija (većinom željezničke i tramvajske kompanije), uspostavljeni su prvi regulatorni okviri za cijene karata, vozne redove i linije. Od tada su se karte počele izdavati na “šalteru” na stajalištima. Tada su se pojavili i prvi agenti za prodaju karata i kontrolori karata, pri čemu je kontrolor karata bio odgovoran za provjeru karata na peronu ili tijekom putovanja
3- Unaprijed tiskane papirnate i kartonske karte koristile su se do 1980-ih, kada je masovno korištenje javnog prijevoza učinilo nužnim mehanizaciju izdavanja karata. Prvi automati za prodaju karata bili su postavljeni u metro i na gradskim željezničkim stajalištima. Velik dio tramvajske mreže nestao je razvojem gradskih autobusnih linija i ujednačavanjem cijena prijevoza unutar prometnih područja. Vozači su sami bili odgovorni za izdavanje karata korisnicima, u kombinaciji s mehaničkim sustavom koji je izdavao vaučere (obično za 10 putovanja)
4- Od tada su se počeli poduzimati koraci prema integriranom upravljanju različitim modovima javnog prijevoza. Administrativna integracija, a nadasve modalna i cjenovna integracija sa izradom prometnih sezonskih karata s kartom koja vrijedi za različite prijevoznike (metro i autobus) donijela je revoluciju u navikama korištenja javnog prijevoza. Nove karte, kao i sezonske karte imale su sustav magnetskih traka gdje su se nalazili kodirani podaci o putovanju, koji se lako preuzimaju i provjeravaju u automatima za prodaju karata, bez potrebe za fizičkim osobama.
5- Sredinom 1990-ih, računalni napredak omogućio je implementaciju “inteligentnih kartica”. Ovaj novi sustav prodaje karata predstavljao je izvor informacija za analizu potražnje, nudeći višestruke prednosti:
– Olakšao je pristup svim prijevoznim sredstvima – Omogućio je proširenje ponude cijena karata
– Smanjio je troškove održavanja sustava – Diverzificira i širi prodajnu mrežu
6- Danas je izazov integrirani sustav cijena karata koji omogućava putnicima putovanje koje uključuje transfere između različitih modova prijevoza s jednom kartom koja vrijedi za cijelo putovanje. Svrha integriranog sustava cijena karata je potaknuti ljude na korištenje javnog prijevoza pojednostavljivanjem transfera između modova prijevoza kako bi se povećala učinkovitost usluga. Uvođenje integriranog sustava cijena karata zahtijeva koordinaciju i suradnju svih pružatelja usluga javnog prijevoza. Politički, tehnološki i problem upravljanja projektima u nekim su slučajevima uzrokovali dugotrajna kašnjenja
Podrazumijeva implementaciju inovativnih sustava izdavanja i naplate karata za javni prijevoz kako bi se povećao udio korisnika. Kako bi se povećalo korištenje javnog prijevoza, gradovi moraju osigurati atraktivne sustave izdavanja i naplate karata, lako razumljive sustave i široko dostupne na novim i pristupačnim prodajnim mjestima (automati na različitim lokacijama, putem interneta, mobilnih telefona, pametnih kartica, beskontaktno plaćanje..) Nove tehnologije pogoduju ovim oblicima kupnje i plaćanja
Izvor slike: https://www.pexels.com/pt-br/foto/homem-de-paleto-preto-segurando-um-caixa-eletronico-azul-e-preto-5999936/
Izvor grafikona: UPV
Korištenje pametnih telefona i NFC tehnologije (bežična tehnologija koja radi na malim udaljenostima – Near Field Communication) za plaćanje u javnom prijevozu
NFC tehnologija (Near Field Communication) ili “beskontaktna” tehnologija je način na koji mobilni uređaji i pametni telefoni komuniciraju s objektima, uređajima i strojevima kako bi prenijeli informacije ili se autentificirali. NFC je tehnologija koja omogućava bežičnu komunikaciju između uređaja za razmjenu podataka na kratkim udaljenostima (maksimalno 10 cm) na temelju RFID radio frekvencije. Za razliku od Bluetooth-a, brža je i sigurnija. Zahvaljujući ovoj tehnologiji, za plaćanje u prijevoznom sredstvu bit će dovoljno približiti mobitel uređaju i transakcija će se odviti automatski.
Za to su potrebni mobiteli i SIM kartice kompatibilne s NFC tehnologijom. Također, korisnici će morati preuzeti aplikaciju na svoj mobitel s kojom će u svakom trenutku moći imati potpunu kontrolu nad svojim mogućnostima prijevoza, kao što su: prvojera stanja, nadopuna stanja, pristup povijesnim podacima o putovanjima, pristup svim vrstama informacija koje pružatelj usluga želi ponuditi, kao na primjer promjene na ruti zbog nesreće ili novi vozni redovi. Prema iskustvima iz nekoliko gradova, korisnici su jako zadovoljni ovom uslugom plaćanja te su novu tehnologiju ocijenili vrlo pozitivno. Štovište, ovo je dobro rješenje i za prijevoznike, jer će u budućnosti moći uštedjeti na ugradnji prodajnih terminala za dopunu sezonskih karata za prijevoz
Koncept multimodalnosti promiče integraciju različitih načina prijevoza i održivu mobilnost, kombinirajući različite oblike javnog i/ili privatnog prijevoza na jednom putovanju, zajedno s integracijom jedinstvenog sustava cijene karata. Implementacija multimodalne mobilnosti zahtijeva pažljivo planiranje prometne i urbane infrastrukture, učinkovito koordiniranje različitih modova prijevoza po pristupačnim cijenama za cjelokupno stanovništvo i integraciju svih usluga u jednu.
U potrazi za integracijom i promicanjem održivosti, koncept multimodalnosti potiče korištenje i dobar pristup “tradicionalnim” sredstvima gradskog prijevoza (metro, tramvaj, autobus…), u kombinaciji s ostalim modovima kao što su:
Izvor slike: https://www.pexels.com/photo/people-inside-building-927816/
Povećanje mobilnosti u metropolitanskim područjima izražava se u porastu multimodalnih putovanja. U poboljšanju intermodalne mobilnosti važnim se smatra utjecaj vremena putovanja, vremena transfera, troškova i jednostavnosti pristupa terminalima/stajalištima
Korištenje i uspjeh multimodalnosti uvelike ovisi o praktičnosti sustava. Transferi postaju ključni element za smanjenje ukupnog vremena putovanja. Općenito, to je više proces integracije nego proces proračuna s jeftinijim radnjama koje će olakšati veze, poboljšati dostupnost, upotrebljivost i udobnost korisnicima javnog prijevoza. Stanice (intermodalne stanice) imaju za cilj olakšati orijentaciju korisnika i smanjiti potrebno vrijeme i prijeđeni put između dvaju ili više modova prijevoza.
Primjer javnog multimodalnog prijevoza: https://www.bilbaointermodal.eus/es/estacion-intermodal.html
Bilbao Intermodal je projekt povezivanja cjelokupnog prijevoza u gradu. To je stanica podzemne željeznice s raznim sadržajima, kao što su autobus, metro, tramvaj, taxi, ormarići za prtljagu, rent-a-car usluge, kafići, trgovine, itd. Posjeduje parkiralište sa 526 parkirnih mjesta i najnovijom tehnologijom, kao i središnji trg površine 7500 metara kvadratnih sa prostorom za slobodne aktivnosti
Izvor grafikona: UPV