Tema 2 Planiranje stajališta javnog prijevoza
- Dominatan cilj u projektiranju sustava javnog prijevoza je privući što veći broj putnika. Kako bi se to postiglo, definiraju se glavne karakteristike mreže koje utječu na kvalitetu usluga javnog prijevoza, a time i na privlačenje putnika. To su:
- pokrivenost područja stajalištima javnog prijevoza
- brzina putovanja
- atraktivnost linije
- izravna putovanja
- pokrivenost područja stajalištima javnog prijevoza
- Potrebno je uzeti u obzir pristupačnost i atraktivnost za putnike kroz: jednostavnost, povezanost i lake transfere (presjedanja)
- Stajališta su mjesta na kojima putnici podnose zahtjev za prijevozom i imaju pristup mreži javnog prijevoza. Stajališta utječu na ukupnu operativnu brzinu prijevoznog sredstva, a broj i raspored (distribucija) stajališta duž trase imaju veliki utjecaj na:
- brzinu,
- vrijeme putovanja,
- povećanje razine usluge,
- operativne troškove
- brzinu,
- Lokacija stajališta je vrlo važan aspekt planiranja brzog sustava javnog prijevoza
Izvor: https://www.dreamstime.com/public-stop-design-concept-isometric-city-public-transport-stop-design-concept-text-captions-images-vehicles-image190808632 (November 2021)
- Planiranje optimalne lokacije stajališta javnog prijevoza mora uključivati kvantitativne i kvalitativne čimbenike. Glavni ciljevi kod planiranja stajališta javnog prijevoza su:
- opsluživati veće centre na točkama transfera s drugim linijama
- ponuditi pokrivenost područja
- privući maksimalni broj putnika
- postići minimalni trošak sustava
- udovoljiti zahtjevima kombiniranog transfera, ekonomskom razvoju područja kao i potrebama populacije
- Važno je planirati i odrediti udaljenost između stajališta na trasi. Razina kvalitete usluge kao i brzina prijevoznog sredstva značajno ovise o udaljenosti između dvaju stajališta. Kada se odlučuje koliko stajališta treba biti na liniji, važno je imati na umu da stajalište izaziva gubitak vremena zbog:
- kočenja pri približavanju stajalištu,
- ulaska i izlaska putnika iz prijevoznog sredstva,
- ponovnog ubrzanja vozila do prosječne brzine vožnje
- Stvarna brzina kretanja vozila i prostorna udaljenost između stajališta određuje koliko će biti stajališta na svakoj liniji. Cilj određivanja razmaka među stajalištima je smanjiti vrijeme putovanja putnika. Ako su stajališta postavljena bliže, duljina pješačenja će biti manja, a vrijeme vožnje duže.
- Stajališta se uspostavljaju na mjestima gdje postoji veliki protok putnika ili na “najpopularnijim” destinacijama, kao što su:
- željeznički i međugradski autobusni kolodvori
- bolnice, škole, velike kompanije, razne institucije, itd.
- Stajališta mogu biti:
- stalna (vozila na njima obavezno staju neovisno ima li ili nema putnika za ulaz ili izlaz, u pravilu se nalaze u gradskom području), ili
- povremena odnosno prema potrebi (vozila na njima staju samo ako ima putnika za ulaz, odnosno izlaz; u pravilu se nalaze na prigradskom području s manjom frekvencijom putnika)
- stalna (vozila na njima obavezno staju neovisno ima li ili nema putnika za ulaz ili izlaz, u pravilu se nalaze u gradskom području), ili
- Minimiziranje ukupnog vremena putovanja dominatni je cilj i utječe na izbor načina prijevoza u odnosu na druge ponuđene opcije. Teorijska analiza optimalnih vremenskih udaljenosti putovanja i pokrivenosti stajališta važni su elementi planiranja linija javnog prijevoza. Vrijeme putovanja putnika sastoji se od:
- pješačenja do ili od stajališta
- vremena čekanja na vozilo
- vremena čekanja za ulazak i izlazak putnika
- vremena vožnje
- pješačenja do ili od stajališta
Dijagram vremena putovanja putnika u funkciji gustoće stajališta
Izvor: Štefančić, G.: Urban Transport Technology II, University of Zagreb Faculty of Transport and Traffic Sciences, Zagreb, 2010.
Tp – vrijeme putovanja putnika (put/sat)
tv – vrijeme vožnje
tpj – pješačenje od i do stajališta
g* – optimalna gustoća stajališta za minimalno vrijeme putovanja
g – gustoća stajališta (stajalište/kilometar)
Uz pretpostavku da je broj putnika na liniji konstantan (odnosno da nema presjedanja/transfera) povećanje gustoće stajališta rezultira smanjenjem prosječne udaljenosti pješačenja i vremena čekanja na prijevozno sredstvo. Vrijeme vožnje se povećava zbog zaustavljanja na stajalištima. U početku, povećanje je linearno (svako stajalište dodaje fiksno vrijeme kašnjenja). Kada udaljenosti između stajališta postanu tako kratke da prijevozno sredstvo ne može postići najveću dopuštenu brzinu vožnje, dodatno kašnjenje po stajalištima se povećava, čime se povećava vrijeme vožnje, a time i ukupno vrijeme putovanja.
Dijagram udaljenosti pješačenja prema vrsti usluge javnog prijevoza
Izvor: Štefančić, G.: Urban Transport Technology II, University of Zagreb Faculty of Transport and Traffic Sciences, Zagreb, 2010. [5]
A – pješačenje do stajališta javnog prijevoza
B – pješačenje do metroa
C – pješačenje do regionalne željeznice
- Ostali ciljevi pri odabiru lokacije za stajalište također zahtijevaju određenu pozornost pri planiranju javnog prijevoza. To su:
- pokrivenost područja – vrlo važan cilj pri projektiranju mreže jer korištenje prometnog sustava ovisi o mogućnosti putnika da lako dođu do stajališta
- privlačenje putnika – čimbenici koji utječu na privlačenje putnika su brzina prijevoza i vrijeme putovanja
- trošak stajališta – svako stajalište zahtijeva određeni trošak ulaganja za izgradnju i operativni trošak, koji uključuje rad i održavanje stajališta te potrebnu signalizaciju i uređaje za vizualno informiranje putnika
- automobil nasuprot javnog prijevoza
- lokalni ciljevi
- pokrivenost područja – vrlo važan cilj pri projektiranju mreže jer korištenje prometnog sustava ovisi o mogućnosti putnika da lako dođu do stajališta
- Osnovni problem pri planiranju stajališta je kako osigurati velike brzine bez ugrožavanja pokrivenosti područja. Na nekim linijama to se može postići preskakanjem zaustavljanja na nekim stajalištima. Kada linija nudi visokofrekventne usluge, preskakanje zaustavljanja omogućuje kratke vremenske intervale između zaustavljanja, dok brzina prijevoza ostaje visoka
- Planiranje stajališta javnog prijevoza uvijek nailazi na dileme, kao što su:
- kraći razmaci između stajališta rezultiraju boljom pokrivenošću područja, a time i lakšom pristupačnošću za veći broj potencijalnih putnika, ali u isto vrijeme kratki razmaci izazivaju manje prijevozne brzine i moguće veće zahtjeve glede voznog parka, kao i veće troškove izgradnje i održavanja stajališta
- dulji razmaci – postiže se veća prometna brzina prijevoza, ali se gubi profit jer prijevozna sredstva ne opslužuju stajališta te se time gubi dio potencijalnih putnika
- glavni zaključak je da se ravnoteža mora odrediti na temelju specifičnosti ciljanog područja u kojem treba ili uvesti javni prijevoz ili ga optimizirati