Interdisciplinarnost je vrsta suradnje u kojoj stručnjaci iz različitih disciplina rade na zajedničkom cilju. To znači da su uključena dva ili više različitih predmeta ili područja znanja, stoga se stvara nešto novo i jedinstveno.
Jedan od primjera interdisciplinarnosti je planiranje prometa, što znači da je potrebno uključiti više dionika iz različitih znanstvenih disciplina, poput prometa, graditeljstva i arhitekture, ali i ljudske psihologije.
Interdisciplinarnost se koristi za rješavanje složenih problema – subjekt ili problem je složen kada ima više dijelova koji zahtijevaju proučavanje različitih disciplina. Interdisciplinarni pristup kritički analizira relevantne disciplinarne uvide i pokušava proizvesti sveobuhvatnije razumijevanje ili predložiti holističko rješenje.
Neka opća zapažanja o interdisciplinarnom pristupu su:
utemeljenost disciplina preduvjet je u interdisciplinarnosti
kontinutiranoprepoznavanjezajedničkogcilja, redovitakomunikacija, konzultacije, razmjenapodatakaiprivremenizaključci između članova tima i snažna predanost timskom radu su središnji dio interdisciplinarnog procesa
kvaliteta interdisciplinarnog istraživanja ovisi o pozornosti na pripremu, kvaliteti disciplinarnih inputa, procesu interakcije i kvaliteti sinteze. Temeljna načela interdisciplinarnosti mogu se nazvati tri “C”: Suradnja (eng. Collaboration), kooperacija (eng. Cooperation) i komunikacija (eng. Communication)
Interdisciplinarnost nije niti predmet niti skup sadržaja. To je proces za postizanje integrativne sinteze, proces koji obično počinje problemom, pitanjem, temom ili sporom. Pojedinci moraju raditi na prevladavanju problema nastalih razlikama u disciplinarnom jeziku i svjetonazoru. Sljedeći “plan” može se koristiti pri provođenju interdisciplinarnog istraživanja:
definirajte problem ili navedite istraživačko pitanje
opravdajte korištenje interdiciplinarnog pristupa
identificirajte relevantne discipline
pretražite literaturu
kritički analizirajte disciplinarne uvide u problem i locirajte izvore sukoba
osvrnite se na to kako je interdisciplinarrni proces proširio vaše razumijevanje problema
Povezane metode rješavanja problema su:
sustavnorazmišljanje – usredotočuje se na to kako stvar koja se proučava stupa u interakciju s drugim komponentama sustava – skupom elemenata koji međusobno djeluju kako bi proizveli određeno ponašanje. To znači da umjesto da izolira sve manje dijelove sustava koji se proučava, sustavno razmišljanje radi tako što proširuje svoj pogled uzimajući u obzir sve veći i veći broja interakcija dok se problem proučava.
stvaralačkorazmišljanje – pristup rješavanju problema koji je nastao iz industrijskog dizajna proizvoda, ali koji je prilagođen u općenitiji proces koji se može primijeniti u raznim složenim situacijama. Naglašava početak s dubokim razumijevanjem potreba ljudi kojima je rješenje namijenjeno, prelazeći na kreativnu fazu razvoja ideja o tome kako riješiti problem. Iz različitih perspektiva i kutova dolazimo do rješenja koje nam ne bi palo na pamet da smo slijedili uobičajeni tijek razmišljanja
Interdisciplinarni stručnjak koji radi s timom stručnjaka, u poziciji je prepoznati i snage i ograničenja projekta i znanja članova tima
Interdisciplinarna istraživanja i rješavanje problema provode se u timu u suradnji s drugim akademskim stručnjacima. Najveći izazov je učiniti jedinstveno znanje i uvide svakog člana dostupnim cijelom timu na konstruktivan i koristan način, a istovremeno spriječiti da njihove disciplinske obveze postanu prepreka napretku
Cilj je promicati integrativno učenje o problemu. Tim se mora uključiti u kontinuirani proces integrativnog učenja, čija je svrha pronaći rješenje problema.